Projekt podržavaju:   
Sportska Televizija
Sportska Televizija
Hrvatski zbor sportskih novinara
Hrvatski zbor sportskih novinara
Hrvatski olimpijski odbor
Hrvatski olimpijski odbor

Malonogometni klub Novo vrijeme

Veliki 'Feed Portal' dalmatinskog sporta

 
Malonogometni klub Novo vrijemeBuldožeri na terenu

Počeli su igrati 1979. još kao srednjoškolci.


Prva fotografija "Novog vremena" - proljeće 1980. godine
Stoje: Filip Čavar, Igor Mastelić, prof. Miljenko Katavić, Ivo Fistonić, Boćo Vuković
Čuče: Blagica Skočibušić, Marijana Dragičević, Goran Mijačika, Zoran Tolj, Dražen Šoda


Ekonomisti razrednika profesora Katavića bili su redoviti sudionici svih prigodnih turnira. Ime je bilo predmet dugotrajnih rasprava, sve dok Srđan Batošić nije predložio slijedeće: «Moramo biti avangarda, po svemu, tako i po imenu. Zovimo se «Novo vrijeme»! Sada je hit, malo je provokativno, buntovno, ali će nam dobro stati.»


Maturanti 1981. godine
Stoje: Mastelić, Krivić, Josipović, Pehar, Vuković
Čuče: Meštrović, Bašković, Srzić, Jakir, Jagmić


Tako je tadašnji hit slovenskih «Buldožera» prešao i na naše malonogometne terene te ostao aktualan do današnjih dana. Mastelić, Boćo, Zingo, Mijačika, Šoda, Fiste i drugi iz te generacije ostali su zabilježeni kao osnivačka ekipa koja je nastupala u prvoj natjecateljskoj sezoni, kao maturanti. Odigrali su i prvu povijesnu utakmicu lige, opstali u njoj i senzacionalno se plasirali u finale kupa preko favoriziranih «Stopera» i «Funkyja».


Novo vrijeme 1987. godine
Stoje: Radalj, Ž.Mastelić, Grubišić, Batošić, I.Mastelić, Jurišić, Erceg
Čuče: Fistonić, Vuković, Radić, Lizatović, Škorlić, Ursić


Finale s «Alfom» je najavilo nešto što će uslijediti za par godina, veliki rivalitet s Baletićem i ostalima. Nakon nekoliko godina konsolidacije (vojska, studij), od 1985. počinje veliki uzlet sljedeće ekipe: Jurišić, Erceg, Vuković, Škorlić, Ursić, Meštrović, Lizatović te još Grubišić, Hegediš, Premeru i Urlić, koja je, pak, obilježila slijedećih sedam godina na način da je osvojila 5 titula prvaka! Jednostavno je u tom periodu bila nedodirljiva za svoje protivnike. Tri prijeratne titule osvojene su uz veliku bodovnu prednost, tako da neke utakmice i nisu posebno ostale u sjećanju, dok su titule 1992./'93. i 1993./'94., te ove novijeg datuma 2001. i 2003., osvajane doslovno u zadnjem napadu.


Novo vrijeme u sezoni 1987./1988.
Stoje: B.Vuković, Premeru, Grubišić, Jurišić, T.Vuković
Čuče: Erceg, Meštrović, Škorlić, Lizatović


«Bio je rat, momci su često bili na terenu, Kiwi (Armando Škorlić) je iša u Zmaja, Pida Ursić u Njemačku, Ljubo Lizatović je uzeo klupu, došli su neki novi igrači.

Ždrijeb je htio da prvu utakmicu u neovisnoj Hrvatskoj odigraju nakon godine pauze veliki rivali «Novo vrijeme» i «Alfa». Dobili smo 4:3. Te godine smo se «kokali» s «Pilanom», odličnom tučepskom ekipom i u zadnje kolo ušli s bodom zaostatka tako da je direktna utakmica s njima sve odlučivala. Teška, taktička utakmica, Mitjan Meštrović je zabio za 1:0, 6-7 minuta do kraja, ali je «Pilan» ubrzo poravnao. Krenuli smo u zadnji napad, izgubili balun, ali ga je Mitjan ponovo «iskopa», odigra za Striku Majstrovića, koji zabija za naše slavlje.

Boćo je bio poseban junak te utakmice. Na samom početku je zadobio težu ozljedu ramena, nastavio igrati, a kasnije se ispostavilo da je pukla ključna kost.» - prisjeća se tih vremena dugogodišnji vratar Jakov Jurišić.


Jakov Jurišić


Slijedeće godine ponovo drama, samo što je rival «Kobac», a «Novom vremenu» sada odgovara i neriješeno. «Otiša je i Jakov, brani nam mladi Milovan Čović, tu su još Boćo, Mitjan, Hega (Zdravko Hegediš op.a.), Premeru, Grube (Marin Grubišić) i mladi Jović.

Rano smo poveli golom Jovića i nakon toga promašili «mali milijun» šansi. Josa Bagarić je zaključao branku i pred sam kraj smo došli u izgubljenu situaciju, gubimo 2:1 i imamo igrača manje, isključen je Premeru. Milovana šaljemo u igru kao petog jer nemamo šta više izgubit. Boćo i Milovan igraju u zadnjoj liniji, traži se prostor za šut. Milovan je uputio «bombu» s nekih 15 metara, Josa Bagarić je ispustio valjda jedinu loptu na utakmici, što je stari lisac Mitjan dočekao i spremio u mrežu za još jednu titulu.» - kazuje nam, s osjećajem uzbuđenja u glasu, kao da se to evo sad odigralo, tadašnji voditelj Ljubo Lizatović.


Ljubo Lizatović


Slijedilo je nekoliko godina lutanja, traženja nove generacije i čekanja na nove uspjehe. Borislav Vuković - Boćo, osnivač, igrač, kapetan i lider «Novog vremena», ima što kazati: «1995. sam morao na operaciju koljena, a to je ujedno značilo i kraj ozbiljnog igranja malog baluna, pa sam se prihvatio klupe i vođenja momčadi. Generacija Čovića, Antunovića, Bilića, Jovića, Ledića i Marinića se dugo tražila. Međutim, usprkos neospornoj kvaliteti, nije bilo potrebne «kemije» da bi napravili neki veći rezultat. Najveći uspjeh tih godina bila je pobjeda u finalu kupa 1997. protiv «Onyxa» 5:1, uz već legendarne pripreme protivnika na bazenu i u sauni te našu feštu u «Kramanta». Prešlo se na novi sustav igranja 4+1, i igra se u maloj školskoj dvorani. Uz «starce» Mitjana, Kiwija i Zorana Radonića, tu su mlađi - Antunović, Ledić, Bilić, Radalj i Ante Raffanelli te se u posljednjem kolu 2001. osvaja titula pobjedom protiv «Torcide» 7:5. Tom pobjedom preskačemo tada superjaki «Veselko» koji je bio slobodan u zadnjem kolu.»


Boćo Vuković


Slavlje nakon osvojenog kupa 1997. godine
S lijeva na desno: Škorlić, Čizmić, Vuković, Ledić, Meštrović, Lizatović, Antunović, Marinić, Jović, Čović, Hegediš, Židić, Čečavac


«Dvije godine poslije ponovo je potrebna pobjeda u zadnjem kolu protiv «Špurtele», a konkurent za titulu je «Lanterna». Nakon duge pauze vratio nam se Điđa (Slavko Ledić), vodili smo 2:0 te dozvolili Toti (Antonio Visković) i društvu brzi povratak u utakmicu.

Rezultat je 2:2. Na terenu totalni kaos, a na tribinama vrije. Vrijeme polako curi. Ipak, iskustvo je presudilo. Kapetan Škorlić ulovio je protivničkog golmana na krivoj nozi, te vratio prednost, a Dado Antunović je svojim drugim golom još samo potvrdio našu sedmu titulu prvaka.» - prisjetio se svoje prve titule prvaka, najbolji golman te sezone, Neno Radalj - Zenzo.


Jedan od najboljih vratara Makarske svih vremena:
Nenad Radalj - Zenzo


«Novo vrijeme» je, za razliku od drugih makarskih velikana malog baluna, izvršilo smjenu generacija, pa tako sada okosnicu momčadi čine momci mlađi od samog kluba, koji su uz iskustvo Antunovića, Ledića i igrača-trenera Škorlića, garancija, kako dugovječnosti kluba, tako i dobrih rezultata.

Odlaskom u II. HMNL-jug u sezoni 2005./2006. «Novo vrijeme» je zaključilo jedan dio malonogometne povijesti.

Od tada počinje novo vrijeme u makarskom malom nogometu.


Novo vrijeme na Kutiji šibica 2005.:
Stoje: Vuković, Guć, Cvitanović, Vrcan, Antunović, Jović, Vodanović
Čuče: Rajčević, Škorlić, Buljan, Lucić, Raffanelli, Matković
Web: http://www.novovrijeme.com/
  RSS Malonogometni klub Novo vrijeme  RSS
SportDalmacija.comSportDalmacija.comSportDalmacija.comSportDalmacija.comSportDalmacija.comSportDalmacija.comSportDalmacija.comSportDalmacija.comSportDalmacija.com